Fucking perfect
Jeli vam poznat onaj osjećaj kada srce govori jedno a razum nešto sasvim drugo?
Tako se ja osjećam otkad sam ponovno naišla na staru, teško preboljenu ljubav. Smatram da nije pravedno doći nekome nakon tri mjeseca i samo tako pitati ima li još šanse za nas. On uopće stvari ne shvaća ozbiljno, sve ovo mu je igra. Nije svjestan koliko mi je trebalo da prestanem svakodnevno misliti na njega, da nastavim normalno živjeti, bez da se stalno pitam gdje je,pomisli li ikad na nas, jesam li mu išta značila...
Tada ga nije bilo tu za mene, nije mi se javljao. Gledala sam njegove slike na facebooku. Izgledao je sretan pa sam i ja odlučila krenuti dalje misleći kako smo mi prošlost.
Uspjela sam u tome i bila ponosna. Polako sam počela izlaziti sa društvom, gledala sam i ostale dečke, pronašla novu ljubav ( istina, ne pravu ali dovoljnu da bi mi bilo lijepo ). On nije više bio taj na kojeg sam mislila prije sna, sve dok mi jučer nije poslao poruku: '' Eej, pa di si ti? Šta ima? Falila si mi. Lijepa ti je slika profila. Javljam ti se kako bih ti se ispričao što se nisam javljao,nisam imao hrabrosti. Sad te samo želim pitati imaš li dečka i misliš li da bismo mogli pokušat ponovno nakon svega? Ako ne, želim da budemo prijatelji jer te volim kao osobu. ''.
Razum mi kaže pusti ga, nije te vrijedan a srce se još nada da bi se iz toga moglo ponovno rodit nešto prekrasno.
Još mu nisam odgovorila. Moram razmisliti jer ako mu popustim znam da bi me mogao ponovno povrijediti a na to nisam spremna a ako ga odbijem poslije bih mogla zažaliti jer je stvarno poseban unatoč svemu...
Jesen u meni...
Obožavam to godišnje doba! Većina ga mrzi, ali meni je tako romantično. Obožavam biti u toplom krevetu dok osluškujem kišu. Onda sve te boje. Priroda poput velikog umjetnika oslikava listove i koristi sve nijanse žute, narančaste, crvene... Miris kestena na ulicama daje poseban ugođaj. Prolaznici se skrivaju ispod kišobrana koji na neki način oslikavaju njihov karakter. A tek kad je vani hladno a tvoj dragi i ti u parkiću zagrljeni na klupici grijete jedno drugoga. Postoji još nešto! Ljubljenje na kiši. To sam doživjela samo jednom. Nešto što svatko mora isprobati. Nama se dogodilo jednog dana kada smo izašli van pred pljusak. Odjednom se nebo spustilo na zemlju. Htjela sam otrčati ispod neke strehe ali on me nije puštao i tako smo ostali na mjestu i ljubili se petnaest minuta. Kasnije smo bili mokri do kože tako da smo otišli kod njega jer su mu starci bili na poslu pa sam u njegovoj majici čekala da se moja roba osuši jer se takva nisam mogla pojaviti pred mamom. To je jedna od stvari koje bih sigurno ponovila i to čak možda sa istom osobom ( to je onaj dečko iz bivšeg posta). Nikako da ga izbacim iz glave jer smo jednostavno toliko toga prošli skupa. Postoje neke naznake da čak i budemo opet skupa samo što je mene strah ponovno to sve započinjat ali bit će mi žao ako to sve propadne jer jednostavno postoji nešto među nama.
Najsavršeniji trenutak u ovom filmu. :)
I'm back!
Prvo ću Vam se ispričat jer nisam bila na blogu već dva mjeseca(možda i više).
Jednostavno sam uživala u ljetu.Bilo je savršeno.Možda ću vam o njemu pričat u nekom drugom postu ako mi se bude dalo jer ima previše toga za napisat.
Uglavnom. Škola je počela.Učenje.Situacija se zahuktava.
Novi razred mi je zakon! Ekipa za pet. Za sada sam sa svima u dobrim odnosima.Ima nas 35 u razredu. Da, znam da je to puno,neki kažu previše ali meni ne smeta jer što nas je više atmosfera je bolja(profesori se sa ovim definitivno ne bi složili).Imamo devet muškaraca što je za jezičnu gimnaziju rekord tako da se mi cure moramo boriti za njih. Ima nekoliko preslatkih. Jedan od njih sjedi do mene. Samo smo prijatelji. Naravno. Ženska strana razreda mi također odgovara jer nemamo onih umišljenih glupačica (dobro,možda dvije-tri). To mi je najvažnije jer ne bih mogla podnositi nekog takvog četiri godine. Profesori su ok. Nisu prestrogi. Barem za sada.
Prvi dan, kad smo došli na primanje prvaša ugledala sam mog bivšeg. To nisam očekivala. Mislila sam da je on upisao neku drugu srednju. Došao je i pozdravio me je. Moram priznati da je još uvijek prezgodan ( možda još više nego prije ).A kako i ne bi bio kad trenira waterpolo. Sve su cure po školi poludjele za njim i stalno me pitaju da ih upoznam. Zavide mi što sam bila s njim u vezi. Čini mi se da bi dale sve da ih barem dotakne. Nisu ni svjesne koliko je on zapravo drugačiji kad ga malo bolje upoznaš. Izgleda samouvjereno a zapravo je osjećajan. Rekao mi je da još nešto osjeća prema meni ali ja jednostavno nisam takva da bih ponovno bila s njim. Ne mogu to. I mene je boljelo nakon prekida i trebalo mi je dva mjeseca da ga zaboravim. Zapravo, još uvijek nisam imala neku ozbilniju vezu. Moglo bi se reći da mi je on bio prva ljubav a one se nikad ne zaboravljaju. Priznajem da je poseban i ima ono nešto da te obori s nogu. Taj njegov smješak. Uh. Svaka cura padne na to. Dok smo bili skupa bilo je toliko tračeva o nama. Neki ljudi se jednostavno nisu mogli pomiriti s tim da smo sretni. Previše toga se nakupilo i morali smo se razdvojiti. Ni jedno od nas dvoje to nije htjelo ali to je bio jedini način. On mi je govorio da se ne obaziremo na te priče, no to je bilo nemoguće. Sada smo osuđeni na to da ćemo se morati susretati po školskim hodnicima idućih godina. I svaki put kad ga vidim nekako me srce zaboli. I znam da još postoji ono nešto među nama. Ali morat ćemo sebe zavaravat jer je tako najbolje. Bit ćemo samo prijatelji ili možda bolje poznanici. Iako, priznajem, bilo bi lijepo ponovno osjetit njegove usne i čvrsti zagrljaj koji mi je nekad davao sigurnost.
I'm Just A Kid!
Za početak, da vas obavijestim da sam se uspjela upisat u jezičnu gimnaziju :D
E,koja je to strka bila ta dva dana. Starci ludi od brige hoću li upast jer mi to valjda ovisi o budućnosti, svi se iskaljavaju na meni jer sam kao ja jedini krivac u cijeloj ovoj prići. Ali ja nisam neozbiljna nego samo uživam u najboljim godinama. Oni to očito ne shvačaju jer su valjda zaboravili kako je biti mlad.
Promjene.Promjene.Promjene.
Odlučila sam napokon napravit nešto dobro za sebe. Prva od odluka prema boljem životu je to da sam odlučila dovesti tijelo u top formu jer sam ove zime samo jela a na treninzima i nisam bila baš redovita. Svaki dan vježbam, plivam i vozim role/biciklu. Ponosna sam na sebe jer već dva tjedna kontroliram sebe a to prije nije bilo moguće jer bi svaka moja odluka trajala najviše dva dana.
Shvatila sam da ću se u srednjoj školi morati uozbiljiti po pitanju učenja i promjeniti neke navike. Nema više dobivanja ocjena kao u osnovnoj kada ti svi gledaju kroz prste i prolaziš sa vrlo dobrim iako ništa ne učiš. Vidim da sam svakim danom zrelija i drugačije razmišljam. Lani sam još bila malo dijete a sada već izrastam u curu. Ne mogu vjerovati da sam ja već srednjoškolac. Oni su za mene uvijek bili nešto posebno,veliko, nedohvatljivo, a sada sam i ja dio njih i ne ćini mi se da sam nešto posebna.Zapravo sam ista ona osoba iz osnovne škole, sa istim prijateljima, stavovima i pogledima na svijet.
Big girls don't cry.
Evo nisam već dugo pisala.Jednostavno nisam imala inspiracije a ni vremena. Kao i obicno zadnja tri tjedna škole sam se uhvatila učenja. Nešto sam uspjela ispravit (ove najbitnije predmete koji su mi bitni za srednju) ali ipak sam ljuta na sebe jer sam uz samo malo truda mogla proc sa puno boljim prosjekom. Eh,a da je bilo učit umjesto hvatat dečke oko škole cijelu školsku godinu. No, ne žalim zbog toga. U srednju ću se uspjet nekako upisat ma da nemam bas previše bodova. Stara mi zbog toga šizi. Ali smirit će se kad se upišem u jezičnu. :D
U zadnjih mjesec dana se kod mene svašta dogodilo. Po pitanju ljubavi je totalno sve izmješano. Imam tri ponude za vezu a ja sam nekako onako kako bismo mi u Dalmaciji totalno flegma. Jednostavno mi se ne da. Ljeto je. Ne želim nikakve obveze. Ionako ću stalno bit izvan mog grada. Neću se viđat s tim nekim dečkom, pa što će mi onda veza. Nema smisla. Idem za tjedan dana u Zadar kod prijateljice. Tamo je nekakav dečko kojem se kao sviđam a ni ne poznaje me. Kaže da sam mu zgodna i da se pali na mene. Nije da mi se baš sviđa ali kad se upoznamo tko zna što se sve može dogoditi...
Ovih dana uopće ne ulazim u kuću. Samo se dođem presvući i opet izletim negdje s frendovima. Zabavno mi je i uživam u ovom toliko dugo očekivanom ljetu ( koje moram priznati nije baš toplo,zapravo trenutno sam u tajicama koje nosim usred zime i nekakvoj Nike majici na kojoj piše Just do it!---> Mogao bi mi to biti moto ovih praznika). Želim se kupati i sunčati. To se radi ljeti. Želim nositi lepršave haljinice veselih uzoraka. Želim ludovati po plažama, navečer izlaziti i biti van bez ograničenja.Želim očijukati sa zgodnim strancima. To su stvari koje sam čekala tijekom školeske godine. Zbog toga i volim ljeto. ;)
Prije manje od tjedan dana sam se oprostila od mog 8.a razreda. Užasno sam se osječala kad sam shvatila da nakon osam godina više neću gledati iste osobe po školskim hodnicima. Iako se nisam baš sa svima slagala i mnogi su o meni pričali svakojake gadarije kao da sam umišljena balavica koja si previše dopušta samo zato što sam uvijek bila okružena dečkima i curama iz drugih razreda i nisam se družila sa isključivo mojim razredom. Nisam se nikada obazirala na to jer su osobe koje su to govorile jadne i njihovo mišljenje me uopče ne zanima. Prije me to pogađalo a sada se tome samo nasmiješim i krenem dalje. Više nisam ranjiva curica koja je u prvi razred došla sa ogromnom torbom preko leđa. Ova škola mi je dala osnove za život,prekrasne prijatelje i naučila me mnogo ćemu. Nedostajat će mi sve to. A pogotovo zajednička druženja pod malim odmorom kada bismo si u pet minuta uspjele sve ispričati. Svi mi kažu da ću u u srednjoj školi naći najbolje prijatelje ali za mene ostaje poseban ovaj 8.a, uvijek najgori u školi,sa najviše ukora ali i najvišim prosjekom.
Vrijeme liječi sve.
Prvi put sam ga vidjela na jednom sportskom natjecanju i odmah mi je zapeo za oko. Duža kosa,skejte,spuštene hlače,kul majica u nekoj kričavoj boji s natpisom Vans,sexy,lijep i sladak.Idući dan se opet pojavio na istom mjestu.Prijateljica i ja smo krenule u misiju otkrivanja njegovog imena. Svako muško ime sa liste na kojoj su bili rezultati natjecanja smo upisale na fejs ali ni jedna profilna slika nije odgovarala njegovm liku.Bilo je zabavno ali nakon dva dana smo više izludile jer mu još nismo znale niti ime.Nakon toliko iscrpljujućeg traženja,shvatila sam da ću morati potegnuti jedan hrabar potez i prići mu.Nije mi bilo sve jedno.No, na sreću jedna moja poznanica ga je več otprije poznavala.Odmah sam joj otrčala i pitala je kako se zove.Taj isti dan je on odlazio kući u Crikvenicu.Dodala sam ga na fejsu i sutradan me prihvatio.Jedva sam čekala da bude online da napokon uspostavimo nekakav kontakt.Stalno sam razmišljala o njemu.On se meni prvi javio jer uopće nije znao tko sam.Objasnila sam mu i rekao je da me posljednjih dana viđao u Splitu.To mi je puno značilo jer me barem pored tolikih ljudi primjetio.Priznala sam mu da je sladak i da mi se sviđa ali na žalost iz svega toga do dana danas ništa nije bilo jer živimo u različitim gradovima i uz to on je sramežljiv i mlađi od mene godinu dana.Mjesec dana sam bila u laganoj depresiji,stalno sam razmišljala o tom tipu,ništa me drugo nije zanimlo i svi oko mene su mi prema njemu bili dosadni.Sad mu na fejsu ne želim dosađivati niti si davati lažnu nadu jer sam ga uspjela polako zaboraviti iako ga se ćesto sjetim i razmišljam o tome kako bi bilo lijepo da smo se upoznali dok smo imali priliku.Baš sam danas razmišljala o tome kako vrijeme liječi sve rane pa tako i one ljubavne.
P.s-prije dva dana mi je bio rodendan.Više o tome u nekom drugom postu :-*
You stir up my natural emotions!
Prodemo jedno pored drugoga kao da se ne poznajemo.A imali smo toliko toga zajedničkog. Sreća, poljupci, izlasci, zajedničke pjesme, dopisivanje kasno u noć... Sve je to odjednom nestalo nakon one poznate rečenice koju svi mrze ,,Nije problem u tebi nego u meni. Ostat ćemo prijatelji."
Da,da možeš mislit. Više ništa nije isto. A znam da i on osječa još nešto prema meni,to mi je jednom preko fejsa priznao. Ali mislim da više ne bi imala snage započinjati tu vezu.
Naučila sam iz vlastite pogreške kada sam sa jednim tipom bila pola godine nakon što smo prekinuli. Završilo je isto kao i prvoga puta. Tako da ovako ostaje do daljnjega! Sama ću sebe zavaravat da mi više nije stalo do njega pa će valjda ovo ljeto, ili možda još prije doć neki poseban tip koji će mi ukrast srce koje još na žalost još pripada toj predivnoj osobi koja mi je sada samo dobar ˝prijatelj˝.
Bez tebe nestat ce sunca!
Evo.Obečala sam da cu vam ispričati kako mi je bilo kod prijateljice ovaj vikend.Ne znam odakle da zapoćnem.Bilo je svega. Ali najbolje je da krenem od početka.
U subotu smo onako bezveze izišle malo u shopping i svratile do Broadwaya ali nije bilo ništa zanimljivo pa smo krenule po dučanima tražiti haljine za osmašku večer.
Susreli smo, sasvim slučajno njenu mamu pa nam je ona predložila da odemo na izlet u neko mjesto blizu Omiša. Tamo oni imaju neku kućicu. Pristale smo i javile mojoj mami.Skupile smo stvari iz mog stana i krenule njoj. Tu večer sam ostala kod njih jer smo ujutro rano trebali krenuti. Napravile smo si kokice, gledale film, pričale do kasno, malo tračale, skakale po krevetu pa smo se ujutro jedva probudile jer smo spavale svega tri sata.
Čim smo stigle u to malo, prekrasno selo blizu Cetine, odmah sam ugledala nekoliko zgodnih dečkića koje sam promatrala tijekom mise.
Poslije smo otišle na ručak kod njene bake a onda išle istraživat taj kraj pa smo zalutale u nekoj visokoj travi a znale smo da su zmije ovih dana počele izlazit.Malo smo se preplašile ali smo nastavile dalje jer je njezin brat inzistirao. Poslije mi je bilo drago jer smo se zezale na rijeci a onda vidjeli prijatelja iz škole koji je tu došao kod rođaka. Igrali smo se s nekim psićem a onda na karte. tek sam tada shvatila da je toj djeci koja nemaju internet zapravo bolje jer se znaju sami zabaviti. Sada molim Boga da se,kao što neki govore izbriše fejs pa da više ne gubim sate i sate mog dragocijenog života na kompjuteru. 
Ovih dana sam počela malo kopat po starim CD-ovima. Pa sam se prisjetila nekih pjesama Simple Plana.Također sam počela slušati i pjesme Đorđa Balaševića.Lik stvarno ima savršene tekstove pkesama.
Girls just wanna to have a fun!
Evo javljam se u žurbi. Idem kod prije spavat!
Javim se ubrzo da vam kažem kako je bilo. Sad žurim! Bok!
Ovaj osmijeh na mom licu, to je twojih ruku djelo.
Trenutno mi se ne da pisat o nekim problemima ali oni su sastavni dio svakog mog dana, pa tako i teksta.
Ali, ne, upravo se svadam sama sa sobom. Necu o tome pisat jer mi se ne da. Evo, uspjela sam pronaci neke lijepe teme koje cu podijelit s vama. Prva od njih je to da je dogovoren razredni izlet. Lokacija mi i nije baš napeta ali di je dobra ekipa tu je i zabava. Tako da sam uzbuđena i sretna jer sam skuzila da cu se moc kupati jer necu imati stvari a toga sam se bojala.
Druga pozitivna stvar je to da sam se možda zaljubila.
Posebni je jedan slatki sk8er koji ima kao neku curu. Ali koga briga, skupa flertamo jer on baš i nije neki pouzdani dečko. Nisam sigurna bih li bila s njim u vezi da mi ponudi jer nisam sigurna u osječaje. Postoji još nekih dečkića koji su mi dragi, pa su onda tu i oni kojima se ja sviđam ali mi oni predstavljaju samo prijatelje a nađu se i oni na koje bacim oko u prolazu po školskim hodnicima ili u gradu. Treća tema koju moram spomenuti je moja najbolja frendica. To je jedna prekrasna osoba o kojoj sam ovisna. Neću sada pisat o tome zašto je volim jer ne znam ni ja, jednostavno ima ono nešto zbog ćega je posebna. Uglavnom, voljela bih zahvaliti svim prekrasnim osobama koje mi krase život i uljepšavaju svaki trenutak. Wolimwasjako!
Ah, ta virtualna ljubav!
U ovo vrijeme nisi kul ako s nekim na fejsu nisi u braku ili u vezi.Nema weze to što se ne pozdravljate kada se vidite vani ili se ćak ni ne poznajete. Također su svi u savršenim odnosima. Reko bi čovjek da među današnjim generacijama nema ni ljubomore, ni ogovaranja a pogotovo mržnje. Svi si komentiraju slike sa što je moguće ljepšim komentarima, svi su nam prekrasni i jaako sexi. Srca pršte na sve strane a onda na chatu poćinje ogovaranje.
Slično tako je i sa dečkima. Recimo, na fejsu su kul, uopće se ne srame, ako treba odmah će te pitati da budete zajedno (mrzim taj izraz) ali problemi nastaju u tome kada se cura želi sastati s njim uživo. On nikada nema vremena, ili mora negdje ici ili ga naglo uhvati potrba za učenjem i više ga vani ne možeš ni naći.A kao što pjesma s kojom se u potpunosti slažem kaže:
Kuckas mi poljupce,
danima crtas mi osmehe.
Saljes mi klipove, nocima
ludis mi likove.
Pa preko kamere
nadzirem namere.
Sve je to bezveze
kad nisi kraj mene.
REF.
Diskonektuj se s ' neta,
odjavi se sa ceta. Zar nije
lepsi stvarni od nestvarnog
sveta? Daj skini se sa fejsa,
okani se majspejsa jer veza
preko veze mi opasno smeta.
Do mene prosetaj. Uzivo uzivaj!
Pratis sve trendove.
Na profil dodajes frendove.
Svakakve likove (likove), sve
same sumnjive tipove.
Pa neka zamere sto
kvarim namere. Nek
nadju zamene, ti budi
kraj mene.
Riječi owe owe pjesme su mi predobre iako je to neka vrsta cajke a njih mrzim. Uglavnom, kada sam je čula sjetila sam se veze dvoje ljudi, idu u sedmi razred. Ona se kao u njega zaljubila na nekom rođendanu, poslije su se dopisivali na chatu i on ju je odlučio pitati. Sada su skupa ćak 10 dana ali od tada se još nisu vidjeli uživo. On tvrdi da će čekati ljeto jer mu je sad kraj godine pa ne smije popustiti u školi i ne želi ju poljubiti ili zagrliti ispred svih nas, a tvrdi da ga je sram ić negdje sam sa njom jer mu je ovo prva veza. Ona se ljuti i pokušava mu objasniti da mogu bar pokušati i zapoćeti samo sa razgovorom, no baš joj i ne ide za rukom. Uglavnom, ja takve veze ne priznajem i sama ne bih nikada pristala na tako nešto ali njihovi životi-njihova stvar. Ne želim se time zamarati.
PutoPisnice
Inspiraciju za owaj tekst sam dobila dok san gledala kroz prozor jer mi se nije dalo zagrijat stolicu i naučit fiziku.
Vidjela sam susjedu sa jednim malim kuferom ispred sebe i ruksakom na ledima. To je pravi putnik! Bez mnogo stvari, uvijek spreman za pokret i otkrivanje neceg novog. Posto znam da je ona onako avanturistički tip žene koja ne stoji samo kući sa obitelji i kuha im. Uvijek je dotjerana u svojem stilu u koji se ubraja naravno i psić koji ide svugdje sa njom. Moglo bi se reć da se više brine o njemu nego o svojoj kćerki koja, ćim mama zalupi vratima napravi tulum. Njoj zapravo nije ni loše jer živi život punim plućima, bavi se poslom koji voli, dobro zarađuje i sama sebi kroji pravila. Kad bolje razmislim i ja bih sebe voljela ovako vidjeti u budućnosti. Na žalost to nije uvijek lako jer bi prvo morala sebi omogućiti luksuz, pa si mislim ja, idem sad učit tu fiziku da bih je mogla imat četri na kraju godine. Obrazovanje na prvom mjestu! 
Tekst sam zapoćela sa putovanjima... Obožavam ih i moglo bi se reći da su mi strast. Tako sam odgajana i navikla sam se na takav stil života jer me odmalena vuku na razne destinacije. To vam može potvrditi činjenica da sam sa dva mjeseca tri puta bila na mosoru.
Svako putovanje je posebno, volim učiti o raznim običajima i kulturama određnih naroda. Teško mi je reći gdje mi je bilo najljepše jer sa svakoga nosim prekrasna sjećanja. Zadnje gdje sam bila izvan Hrvatske je Tunis. Bilo je zabavno! Prvo ćega se jsetim s toga putovanja su zanimljivi ljudi koje sam upoznala. Svaki čovjek na ulici kojega smo nešto pitali, veselo nam je odgovorio. Njihova tržnica mi je otala u posebnom sjećanju. Svi te vuku, ne možeš proć ako nešto ne kupiš, može se naći gotovo sve, od hrane do dvije različite cipele koje prodaju kao par. Znate da im je cjenkanje normalno i to daje posebnu draž, ne smijete izići iz te zemlje a da ne isprobate tu vještinu kako je oni nazivaju. Oćarale su me plantaže maslina! To je nešto nevjerojatno, ne vidiš im kraja. Hrana je bila izvrsna iako sam, moram priznati imala predrasude o tome jer su mi u Hrvatskoj svi govorili da oni koriste puno začina i da im je sve slatko tako da sam tamo krenula sa torbom punom zaliha grickalica, bombona i dugotrajnih sendvića. No, ništa od toga nisam iskoristila jer sam se vratila dva kila deblja nego sam otišla.
Sve je jestivo i ljudi pretjeruju. Još nisam rekla da smo se 4.siječnja (dok je u Zagrebu padao snijeg) mi kupali. Tu je još nekoliko zanimljivih stvari koje u Tunisu trba vidjeti i isprobati kao na primjer jahanje deva, avanturistička vožnja po dinama gdje se vozi poznati rally, slana jezera, fatamorgane, selo gdje se snimao Star Wars...O svemu skupa imam samo riječi hvale i ovo putovanje mi ostaje zasigurno u lijepom sijećanju. 
Klanovi oko nas
Krenula ja danas malo prošetat sa mojom majčicom nakon sto godina jer je osvanuo prekrasan dan nakon duge i depresivne kiše. Ni sama ne znam kako smo se odlučile da idemo skupa, vjerojatno jer smo se dosadivale kući, meni nije bilo prijateljica a njoj su svi bili zaposleni. I tako mi krenemo do Marjana na laganu šetnjicu (mislim si ja, dobro mi je owo za kile koje sam nabacila kroz zimu). Molila sam se da me nitko iz škole ne vidi sa mamom ali baš za peh odmah iza ugla susretnemo curu iz mog razreda. Nastojala sam joj samo mahnuti i nasaviti dalje, no ona je stala da me nešto pita. Naime, zanimalo ju je jesam li čula za to da su nam prijateljicu iz razreda napali neki iz drugog kvarta. Moram priznat da me to nije baš puno iznenadilo jer je često izazivala i blago rećeno bila je naporna i dosta umišljena. Ipak sam se malo zabrinula jer nisam znala što su joj točno napravili i kakve ozljede je zadobila nakon napada ˝mafije˝ kako se vole nazivati.
Stvarno ne znam zašto misle da su kul kako se to danas kaže. u njihove grupe ulaze samo osobe koje se moraju dokazivati ili ne žele ispasti ˝papci˝.
Najčešće čujemo da su u tim bandama muškarci, no tu se nađu i cure koje svoju snagu vole pokazati na nedužnim osobama. Skoro pa ne prođe tjedan da ne pročitamo u novinama o nekoj tući koja izbila između maloljetnika, najčešće stadaju oni koju odudaraju od ostalih (po stilu oblačenja, ponašanju, vrsti glazbe koju slušaju...) Evo, samo moj razred je podjeljen na pet ajmo reć malih klanova. Tu se mogu nać grupice metalaca, šmikerica, emosa koji žive za to da bi mrzili svoj život, štrebera i sportaša (oni ćak i preko odmora odu na igralište pa onih pet minuta iskoriste da bi malo zaigrali). Oni koji se ne nalaze u nijednoj od navedenih podjela, stoje sami i zapravo su normalni ali budu proglašeni čudacima. To je jako tužno i trebali bismo se zapitati gdje ovaj svijet ide.
Ja sam osobno stvorila moj mali svijet u kojem imam nekoliko prijatelja koji me razumiju. Imamo zajedničke interese i među njima se ugodno osječam. Nije me briga za one koji su za mene skroz nesvatljivi jer ne razumijem što je emačima zanimljivo u rezanju žila i mržnji prema samom sebi. Ne petljam se u tuđe živote pa nemam ni konflikata. To bih svima preporučila i pokušajte pronaći svoju grupicu ljudi u kojoj se pronalazite.
Tko sam zapravo ja
Upravo sam čitala kolumnu jedne vrlo zanimljive djevojke i svidjelo mi se. Pa sam, evo, i ja odlučila malo švrljat po blogu jer stvarno volim pisanje. Pošto trenutno ne pišem dnevnik zbog školskih obveza a moju malu zbirku pričica sam završila (za sada), otvorila sam, po stoti put blog pa ćemo vidjeti do kada će me držati želja za ispovjedanjem na owoj stranici.
IskreNo o sebi
Dragi moji, znam da je ovaj prvi dio o sebi najdosadniji. Ali želim vam prenijeti koliko je bitno vjerovati u sebe,obitelj i prijatelje. Ja sam jedna tinejđerica koja se još uvijek traži u ovoj čudnoj sredini punoj loših stvari koje nas pomalo uništavaju. Pokušavam se družiti sa normalnim ljudima, daleko od pušenja, pića i problema. Ovo su mi zadnji mjeseci osnovne škole pa uživam sa mojim malim ˝čudovištima˝ dok još to mogu, jer znam da će mi nedostajati. Ipak smo već osam godina skupa svakog dana, u dobrim i lošim trenutcima. U razredu sam pronašla prekrasnu prijateljicu kojoj istinski vjerujem. Ona me razumije,razveseljava i tješi. Imamo poseban odnos, drugaćije smo od ostalih i živimo u svom svijetu. Ne izlazimo na mjesta gdje su ostali jer nas to ne zanima. Takvi ljudi izađu u kafić, svi si glume zakon prijatelje, ljube se, grle i povjeravaju a onda si okrenu leđa i počinju ogovaranja, svađe i ljubomora. Mi imamo svoj krug prijatelja sa kojima idemo na izlete, igrališta, parkove... Osim njih,tu je moja obitelj koja je vrlo zanimljiva. Na prvi pogled možda izgledamo nesređeni jer su mi roditelji rastavljeni, živim sa majkom, bratom,njezinim novim mužem (mojim oćuhom), polubratom i polusestrom koja je tu samo preko praznika jer studira u Americi. Tata mi mnogo znaći, on me vodi na mnoga putovanja (Ja sam avanturistica i proputovala sam skoro cijelu Europu a iduće godine krećem u pohod na Aziju. U planu je Japan.) Ćesto mene i brata vodi na izlete, večere, igramo tenis ili nogomet (ako pobjede muški interesi). Baka i djed su mi velika podrška. Najviše od svih su mi pomogli u razdoblju rastave mojih roditelja i preseljenju u drugu sredinu, kvart i stan. Majka je meni (kao i svima) najvažnija osoba. Pomaže mi u teškim trenutcima i izvlači me iz problema u koje se bezveze uvalim jer sam hirovita i naivna a to su mi ujedno i nalošije osobine uz veliku želju za pravdom zbog koje ćesto nastradam, pogotovo u školi. Ćesto sam ljuta na nju jer san u pubertetu pa me ponekad uhvate ˝žute minute˝kako ona to zove. Poslije mi bude žao, pa stvari pokušam izgladiti nježnim poljupcem i sa malo ulizivanja mojoj majčici koja mi je dala život i uvijek se svim snagama bori da mi ugodi. Uz putovanja,wolim mnogo sportova (posebno odbojku,tenis,plivanje,waterpolo,rolanje,biciklizam i surfanje), moju kreativnost pokazujem kroz pisanje,ples i crteže. Uživam u zimskim radostima ali isto tako, pošto sam dalmatinka, obožavam ljeto i sve što ide uz njega. Rijetko kad mi je dosadno jer sam se od malena znala sama zabaviti.Ako uspijem pronaći predah od svih obveza onda uzmem koju dobru knjigu i odlutam u taj posebni svijet mašte. Tamo je sve drugačije i vrlo ćesto poželim ostati tamo zauvijek ali on na žalost nestaje kada zatvorim knjigu.Tada se ponovno vraćam mojoj svakodnevnoj rutini (rano ustajanje,škola,treninzi,učenje...) koju uz sve prepreke ipak wolim jer je život samo jedan i želim ga živjeti punim plućima. A sve probleme pokušajem rješiti uz savjete dragih osoba kojima vjerujem.
Credits
Design: Sk8DesignsHelp: Balloons
Sve što želite znati o meni, napisano je u mojim tekstovima.